Leskovačka šumska boginja – sakriven dragulj juga

Centralna figura ove kompozicije je kenotaf nazvan „Boginja pobjede“ ili po Bogdanovićevim riječima „Šumska boginja“. Konus se završava spiralama koje simbolišu krunu, dajući tako „kraljevsku“ počast svim žrtvama. Prije nego što smo došli do 12 metara visokog kenotafa prošli smo kroz drvenu kapiju, napravljenu da podsjeća na staru srbijansku narodnu arhitekturu, pa posjetilac može da pomisli da ga na ulazu čeka domaćin sa pogačom i solju i zlatno-žutom šljivovicom u čokanjčetu ili čašama veličine naprstka. Međutim, usput ga čekaju stećci (u to vrijeme pomalo zaboravljeni srednjovjekovni nadgrobni spomenici sa Balkana), njih ukupno 34, a na njih 14   ispisana su imena narodnih heroja i značajnih revolucionara kao i 17 palih boraca sahranjenih u Spomen- parku.

U podnožju kenotafa nalazi se već pomalo u okolinu integrisani amfiteatar. Na stećcima se nalaze spirale, drevni simboli obnavljanja života, koje najviše podsećaju na grane paprati u razvoju, opet simbol praslovenske i predhrišćanske mitologije vječnog života. O toj vanvremenskoj i nematerijalističkoj ideji govori i natpis na jednom stećku: „Mrtvi smo, ali nismo zaspali, kamen te našim očima gleda.“

Talenat, povezanost, saradnja i na kraju patnja dva bratska naroda, Srba i Jevreja, prepliću se na ovim prostorima. O tome svjedoči lapidarijum izgrađen od rijetkih sačuvanih i polomljenih jevrejskih nadgrobnih spomenika. Ne treba propustiti ni spomenik poginulim Romima  koji je, takođe, djelo jedinstvenog Bogdana Bogdanovića. Ovaj značajni spomenik, čijeg značaja za turističku ponudu Leskovčani skoro i da nisu svjesni, proglašen je u jednom dokumentarcu BBC-a za arhitektonsko čudo sakralne arhitekture. Neko je, nažalost, početkom devedesetih, isjekao metalne „naušnice“ sa spirala kenotafa. Međutim, čak i ovako oštećen, spomenik odaje veliku estetsku i monumentalnu vrijednost, značajnu u regionalnim i svetskim okvirima, baš kao i njegov mnogo puta nagrađen, a nedovoljno shvaćen autor Bogdan Bogdanović.